Jedna od inteesantnih stvari koje prate odrastanje je suočavanje sa činjenicom da postoje ljudi mlađi od vas kojima se divite... Jedan od njih, koji zaslužuje moje poštovanje i divljenje je Oskar Pistorijus... Mladić rođen 22. novembra 1986. godine u Južnoj Africi, kojem su sa tek 11 meseci amputirali obe noge između članaka i kolena, sada je poznat kao "Blade Runner", ili najbrži čovek na svetu bez nogu...  Zahvaljujući modernoj tehnologiji, za njega su konstruisali veštačke udove od karbon-fibera, koji se ponašaju slično oprugama i omogućavaju mu da se bavi trčanjem.

 

 

Spisak sportova kojima se ovaj mladić bavio je i više nego impresivan: ragbi, rvanje, vaterpolo, tenis. Kada je doživeo težu povredu kolena na jednoj ragbi utakmici, nakon rehabilitacije mu je predloženo da se bavi atletikom... i tu je pronašao sebe.

Prvo veliko takmičenje na kojem je nastupao su bile paraolimpijske igre 2004. u Atini. Takmičio se u konkurenciji takmičara sa jednom amputiranom nogom. Rezultat - bronza na 100 metara i zlato, uz postavljanje svetskog rekorda, na 200 metara sa vremenom 21.97. Poređenja radi, na Olimpijskim igrama 2004. za zlato u ženskoj konkurenciji je bilo potrebno 22.05, a u muškoj 19.79 sekundi. Već sledeće godine, na svetskom paraolimpijskom kupu je osvojio zlato na 100 i 200 metara, a na južnoafričkom atletskom šampionatu (u regularnoj konkurenciji, sa takmičarima bez invaliditeta) osvojio je šesto(!) mesto u trci na 400 metara. 2006. godine, na Svetskom paraolimpijskom prvenstvu je uzeo zlata u sve tri konkurencije u kojima se takmičio (100m, 200m, 400m) uz postavljanje svetskog rekorda na 200 metara.

Tek jula ove godine ovaj mladić je postao poznat široj javnosti, učestvujući na atletskom mitingu Zlatne lige u Rimu. Dobio je specijalnu pozivnicu da se takmiči u B-kvalitetnoj trci na 400 metara (pored takmičara bez invaliditeta, naravno) i u toj konkurenciji je završio kao drugi. Snimak govori za sebe...

 

 
 

Zbog specijalnih proteza koje nosi, Pistorijus je bio tema mnogih sporova u atletskoj federaciji, vezano za prednost koju on ima u odnosu na ostale takmičare. Zagovornici ove teorije su tvrdili da su njegove "noge" duže nego uobičajene, te da sa njima prelazi veći prostor svakim korakom. Međutim, Pistorijus i islandska firma Össur, koja je napravila ove proteze, su uvereni da on nema nikakvu prednost, i ukazali na nedostatke ovakve opreme (nestabilnost po kiši i vetrovitom vremenu). Čak je i profesor Robert Gejli, sa univerziteta u Majamiju, sproveo istraživanja kojima je doneo zaključak da prilikom odraza njegove "noge" vraćaju udovima 80% apsorbovane energije, što je otprilike trećina od onoga koje vraćaju prave noge i da on mora da utroši mnogo više energije na startu trke, nego drugi takmičarimi.

U istom mesecu kada se pojavio na mitingu u Rimu, Svetska Atletska Federacija (IAAF) donela je amandman kojim zabranjuje "korišćenje bilo kakvih specijalnih pomagala u vidu opruga, točkova ili drugih elemenata koji pružaju takmičaru veću prednost u odnosu na takmičara koji ih ne koristi". Kako je IAAF navela, amandman nije bio usmeren isključivo ka Pistorijusovom slučaju... mada se nameće logičan zaključak da je to tako. Da bi zaista utvrdili da li on ima izvesnih prednosti u odnosu na druge takmičare, IAAF je snimala kamerama visoke definicije njegovu trku na mitingu u Šefildu 15. jula 2007. On je tu trku završio kao poslednji, zbog diskvalifikacije, jer je u jednom trenutku prekoračio u liniju drugog takmičara. Do daljnjeg, njegov slučaj ostaće nezaključen.

Pistorijusova ambicija je da se takmiči na regularnoj Olimpijadi 2008. u Pekingu, i nada se da će mu Svetska Atletska Federacija to i dozvoliti. Inače, on pored atletike i studira sportski menadžment na univerzitetu u Pretoriji a moto mu je "You're not disabled by the disabilities you have, you are able by the abilities you have!"

Ja ću, u svakom slučaju, navijati za njega... jer čovek sa takvom snagom volje svakako zalužuje moje poštovanje.