Podstaknut razmiricama sa voljenom osobom odlučio sam da se malo pozabavim ovom temom. Elem, uzrok razmirica je u tome što dam dozvolio da moje nesavršenosti i mane isplivaju na površinu: nepoverenje (zbog glupog straha), ljubomora (manjim delom opravdana, većim paranoična). Događaj, gotovo dramski, imao je uvod, pa zaplet, pa obrt, pa još jedan obrt, pa hepiending prouzrokovan mojim "izvini", pa opet obrt i na kraju definitivno kulminirao sa još jednim "izvini"... Primirje postignuto, a mir je izvesan. Rekao bih da je dobro, ali moje repetativno izvinjavanje je ostavilo prilično bljutav ukus u ustima i umnogome pokvarilo idiličnu atmosferu koju sam težio da postignem. Srećom realna šteta nije velika, a na sebe ću preuzeti odgovornost da je saniram... ostaje samo ona kolateralna - ta reč više nema istu vrednost u njenim očima - ta šteta je nepopravljiva i jedan vredan nauk za mene.
Nadam se da me je većina razumela. Ako osećate "miris" patetike - onda niste! U prilog tome i činjenica da nikada nisam bežao od odgovornosti za svoje postupke, pa neću ni ovaj put. Ali sam samo želeo da u ovoj pustari zvanoj Život izgradim sebi jednu malu oazu... i već se sapleo. Ništa zato... ustaću, otresti pesak sa sebe i nastaviti tamo gde sam stao. Ali ono "izvini" mi i dalje orbitira oko misli, ometajući me. To je razlog pravi razlog nastanka ove digitalne ispovesti. Ne tražim pomoć... i prećutna saglasnost je dovoljna.
Dosta se zvezdica na misu skupilo.
Pločnik - k'o potočić, posrebren, krivudav.
Zar su se ulice ponovo smanjile
a senke brestova utanjile,
Il' ja to nisam predugo prošao tuda?
Rasipam korake, k'o pijan dinare,
od Mićurinove do Detelinare.
Nemir me vuče njoj svojim tankim vlaknom.
Možda se upravo malo odljutila,
možda je nekako naslutila
kakva se drama odvija pod mojom jaknom.
A mesec pojma nema, matora lola drema,
(jutros je lumpov'o po Kini),
dok se sa sobom borim da tačno izgovorim
tu tešku, stranu reč "izvini".
Ona me voli, znam. OK, ne suviše.
Al' sasvim dovoljno da krišom uzdiše
kada me tračeri ubace u šemu.
Škripuću oblaci pod njenim nogama,
neda se ludica tvrdoglava,
šta više, piše udžbenik na istu temu.
Samo je vetar sretan (vrti se ko baletan
u svojoj sivoj pelerini),
dok moje misli traže: kako se ono, po naški, kaže
ta teška, strana reč "izvini".
Izvini. Izvini! Izvini. Izvini. Izvini...
14 Oktobar 2007, 11:47
Da, vrlo teška reč, mnogi nisu svesni koliko znači, a što se nesavršenosti tiče, hvala bogu da nisi, to znači da si Čovek!
Prijatno!
14 Oktobar 2007, 12:09
cutim i podrzavam te!svaka cast za to izvini i samo napred!sve dok ti je zao za tvoje postupke,videce koliko ti znaci!izvini ako sam pogresno shvatila...:*
P.S.(al sam ga precutala u 5 recenica :) )
14 Oktobar 2007, 13:16
sorry seems to be the hardest word, kaže Elton John. ljudski je pogrešiti, ali samo hrabri mogu da priznaju grešku prvo sebi, pa drugima... vremenom i strpljenjem se sve izgladi... lep dan želim :)
14 Oktobar 2007, 13:21
Prihvatanje greske koje usledjuje posle razmisljanja o problemu je VELIKI korak. Ne mogu da ti opisem koliko je malo ljudi koji su za to sposobni...naravno ne treba tu stati :))) bravo;)
14 Oktobar 2007, 13:59
Niko nije savršen. Niti smo imuni na ljubomoru i strah. No, potrebno je valjda "dozirati".
Ta teška strana riječ je velika. Velika samo onda kada se razlog zbog kojeg se ona izgovori više ne ponavlja,ako se ponavlja stvara osjećaj nesigurnosti.
Ali, nismo programirani, barem smo iskreni. Ljubav je ljubav, oprašta i pobjeđuje sve:)
14 Oktobar 2007, 21:49
Još jedna u nizu reči koje su izgubile svoju kategoričnost. Malo je ljudi koji će IZVINI
shvatiti kao PREĐI PREKO MOJE GREŠKE, a ne kao SHVATAM DA SAM POGREŠIO. E, a to je veeeelika
razlika. Još jednom-PERFECTO.
15 Oktobar 2007, 14:27
Circle reamins unbroken, and it just turned... Kratak apdejt: sada sam ja taj koji zasluzuje da mu se kaze "izvini"... Ja još čekam, a Ona će se valjda setiti... :D Ma ne moram ni da ga dobijem, samo dok ja nisam taj koji se izvinjava... :D
Ne gledam više to tako crno... sada mi je čitava zabuna slatka... Našao sam način da uživam u tome!
15 Oktobar 2007, 15:20
IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII
ZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ
VVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVV
IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII
NNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNN
IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII
15 Oktobar 2007, 17:42
najbolji način da se ne kaješ je da ne činiš stvari zbog kojih ćeš se morati kajati; izgleda teško ali nije
bačen akmen i izgovorena reč se ne mogu vratiti, zuato nastavi dalje bez okretanja.
Nema savršenog čoveka, već samo savršene Ljubavi.
A savršena ljubav je savršeno voleti nesavršenog čoveka
04 Februar 2010, 19:28
Nazalost ja moram da glasam za sve
14 Februar 2010, 20:50
Nazalost ja moram da glasam za sve