Avg
06
Klasne nejednakosti, pakovana slanina i novosadska salama
Svakodnevnica Trekbekovi (0) Komentari (9)
Nikada se nisam žalio da nemam novca. Nemam ga, zaista! Radim preko Omladinske, a još sam i student... Kako bih ga imao?! Ali, to smatram svojim problemom, a krivicu bacam na svoju nesnalažljivost da do istoga dođem. Sa svojih dvadeset-i-kusur godina, jasno je da nisam odrastao u lepoj-nam-komunističkoj zemlji (daleko joj kuća) i ne očekujem da mi pare padnu sa neba. Međutim, oni koji najviše prosipaju suze nad svojom "nemaštinom", kriveći druge za nju i imaju najviše novca. Primer sledi...
Nikada se nisam žalio da nemam novca. Nemam ga, zaista! Radim preko Omladinske, a još sam i student... Kako bih ga imao?! Ali, to smatram svojim problemom, a krivicu bacam na svoju nesnalažljivost da do istoga dođem. Sa svojih dvadeset-i-kusur godina, jasno je da nisam odrastao u lepoj-nam-komunističkoj zemlji (daleko joj kuća) i ne očekujem da mi pare padnu sa neba. Međutim, oni koji najviše prosipaju suze nad svojom "nemaštinom", kriveći druge za nju i imaju najviše novca. Primer sledi...
Izađem ja juče (nakratko) sa posla, da kupim nešto za klopu. Dok čekam u redu pred frižiderom sa suhomesnatim proizvodima, uglađeni baja ispred mene kupuje "Zlatiborsku pršutu" u pakovanju... od 2300 dinara(!) "Dobro", rekoh sebi, "čovek ima para". Sveže obrijana brada, miris afteršejva "NOT made in basement of my neighbour" i fino, opeglano odelo govore tome u prilog. Sledeća na redu, bakuta, penzionerka, uvijena u ručno pleteni šal (na 25-30 stepeni), razgleda raznorazne prerađevine koje su, još koliko juče, veselo pasle travu i razmišlja šta da uzme. Na kraju se odluči za neku pakovanu slaninu od 1100 dinara(!) Uzged, ljubazno pita prodavačicu da li je hleb poskupeo? Kao da je to bitno, pored slanine od 1100 dinara?! Posramljeno spuštene glave od prodavačice zatražim 150 grama novosadske salame i jedan 'leba. Račun... 90 dinara.
Pri izlasku primetim čikicu, koji je verovatno pre par minuta razgledao kontejner. Tražio je, prvo od uglađenog gospodina, pa od bakute sa šalom, 10 dinara... jer mu toliko fali da kupi cigare. Mrmljajući i ne gledajući ga, pravdaju se da nemaju ništa kod sebe. Nonšalantno ga zaobiđoše, uz stav tela koji je govorio "I fooled ya... now get away, punk". Šta ću, izvadim onih 10 dinara (od kusura) i pružim mu, pre nego što me je išta i pitao. Klimnusmo glavom jedno drugome i raziđosmo se, ja na posao a on u prodavnicu.
Usput razmišljam... ta bakuta je verovatno bila među prvima koja se borila za klasnu jednakost i ostale gluposti... a pored računa od oko 1500 dinara, nije "imala" 10 dinara da udeli nesrećniku. Ja sam mu dao, a mogu da sanjam o onoj pakovanoj slanini. Onda mi na um padne računica... deset, po deset, ušteđenih dinara = pakovana slanina.
Sutra ću da pronađem onu propalicu i tražim mojih deset dindži nazad.
Nikada se nisam žalio da nemam novca. Nemam ga, zaista! Radim preko Omladinske, a još sam i student... Kako bih ga imao?! Ali, to smatram svojim problemom, a krivicu bacam na svoju nesnalažljivost da do istoga dođem. Sa svojih dvadeset-i-kusur godina, jasno je da nisam odrastao u lepoj-nam-komunističkoj zemlji (daleko joj kuća) i ne očekujem da mi pare padnu sa neba. Međutim, oni koji najviše prosipaju suze nad svojom "nemaštinom", kriveći druge za nju i imaju najviše novca. Primer sledi...
Izađem ja juče (nakratko) sa posla, da kupim nešto za klopu. Dok čekam u redu pred frižiderom sa suhomesnatim proizvodima, uglađeni baja ispred mene kupuje "Zlatiborsku pršutu" u pakovanju... od 2300 dinara(!) "Dobro", rekoh sebi, "čovek ima para". Sveže obrijana brada, miris afteršejva "NOT made in basement of my neighbour" i fino, opeglano odelo govore tome u prilog. Sledeća na redu, bakuta, penzionerka, uvijena u ručno pleteni šal (na 25-30 stepeni), razgleda raznorazne prerađevine koje su, još koliko juče, veselo pasle travu i razmišlja šta da uzme. Na kraju se odluči za neku pakovanu slaninu od 1100 dinara(!) Uzged, ljubazno pita prodavačicu da li je hleb poskupeo? Kao da je to bitno, pored slanine od 1100 dinara?! Posramljeno spuštene glave od prodavačice zatražim 150 grama novosadske salame i jedan 'leba. Račun... 90 dinara.
Pri izlasku primetim čikicu, koji je verovatno pre par minuta razgledao kontejner. Tražio je, prvo od uglađenog gospodina, pa od bakute sa šalom, 10 dinara... jer mu toliko fali da kupi cigare. Mrmljajući i ne gledajući ga, pravdaju se da nemaju ništa kod sebe. Nonšalantno ga zaobiđoše, uz stav tela koji je govorio "I fooled ya... now get away, punk". Šta ću, izvadim onih 10 dinara (od kusura) i pružim mu, pre nego što me je išta i pitao. Klimnusmo glavom jedno drugome i raziđosmo se, ja na posao a on u prodavnicu.
Usput razmišljam... ta bakuta je verovatno bila među prvima koja se borila za klasnu jednakost i ostale gluposti... a pored računa od oko 1500 dinara, nije "imala" 10 dinara da udeli nesrećniku. Ja sam mu dao, a mogu da sanjam o onoj pakovanoj slanini. Onda mi na um padne računica... deset, po deset, ušteđenih dinara = pakovana slanina.
Sutra ću da pronađem onu propalicu i tražim mojih deset dindži nazad.
06 Avgust 2007, 18:33
Sve ok, ali ne znam sta si zeleo ovim da kazes? Kriv ti je neko ko je kupio slaninu od 1000 i nesto dinara, ili zlatiborsku cejnu, jaka stvar... Ne znam zaista sta si zeleo reci...
06 Avgust 2007, 19:03
Svako od nas nekada kupi za 15o din, a nekada za 11oo... to su nebitne stvari. Ta ista bakica ne troši u diskoteci npr:)
Svako od nas ima svoje prioritete i kupuje po njima... bilo bi idealno kada bi mogli kupovati bez obrzira na cijenu, al' valjda će i to vrijeme jednom doći.
I neka si dao tih 10 din. Samo ispružena ruka daje i dobija.
Pozdravljam te,
06 Avgust 2007, 20:50
Si razmisljao kad pozitivnije o celoj stvari :) Dakle ako ne jedes slaninu bices mrsaviji i zdraviji zbog manje holesterola ;) A ako si pomogao.. sta ima veze... Sta ce ti sve pare ovog sveta... oces da ih odneses na drugi svet? Dakle zaboravi na pare.. i uzivaj u zivotu ...
06 Avgust 2007, 21:00
razumeo sam ovu ironiju zivota...
06 Avgust 2007, 21:39
He he, dinar po dinar palacha, zrno po zrno pogacha, a k***c po k***c bunda. :o)))
06 Avgust 2007, 22:53
Ja te potpuno razumem.
I ti bi hteo da dozivis duboku starost jeduci slaninu, a znas da ce ti doci glave novosadska salama.
I dzaba se nadas da ces povratiti tvojih deset dinara, pa covek je sigurno nakupio dovoljno da kupi - slaninu.
08 Avgust 2007, 03:37
E, moja baba ima 5000 penziju a nigde u zivotu nije radila. Brat ima 35000 platu a jedva je izvukao zivu glavu u srednjoj (misli da je fax nesto za jelo! ) a JA idem na fax, kao u budzetu sam a za godinu dana nisam ni majcu kupila. Tri meseca radim da bih provela deset dana na moru. COME ON, WHERE'S THE JUSTICE! Ja bih toj babi malko pritegla sal oko vrata. Mada ko zna, mozda je rintala ko konj 30 godina da bi sad uzivala. E, ja ne mogu da cekam bore da zivim! Sutra vodim sebe na rucak negde, svi ste pozvani!
08 Avgust 2007, 21:35
Ja kad je u pitanju rucak, ne odbijam :o)
23 Septembar 2007, 21:03
@fafafa- Kupi si kontalicu, nije skupa, dole u prolazu na zelenjaku... evo, ja cu ti dati deset dinara od svoje novosadske salame i `ljeba ;-)